Acha kaže da...

07.05.2006., nedjelja


...najduži post za najdraže blogere...
Vrijeme je za definitivno najduži i najoslikaniji blog. Nadam se da ćete imati strpljenja pregledati ga. Vrijedi..ovaj vrijedi jer...zaslužili ste ga. Privremeno ću vas morati napustiti. Neće me biti sve do 9 mjeseca. Znači nema me do jeseni. Ide se raditi na more...na Pag. Eto to je bilo u par riječi ono formalno. Sada jedna službena objava. Svi vi koji ste tamo u blizini ... i imate volje uživo malo porazgovarati sa Achom javite mi se na mailek do četvrtka navečer. Do onda se mogu javiti.
A sada onaj neslužbeni dio...u kojem moram ovakva sentimentalna kakva jesam reći da ćete mi faliti. Svatko od vas na jedan svoj poseban način. Svatko od vas pridobio me nečime i ostavio trag u meni. Uistinu sam tužna zbog toga što neću čitati vaše riječi i strah me malo da se ne izgubite negdje u ovom razdoblju.....strah da vas ne pogubim. Sada kada trebam složiti koju pametnu ne mogu...naprosto riječi stoje negdje izgubljene u glavi i nadam se da nećete zamjeriti ako vam samo kažem to da vas nikako neću zaboraviti...nedostajat ćete mi...
Grli vas vaša Acha...


Moja Abandoned

blog layouts



Moja Abandoned... Tebe čitam već jako dugo i od samog početka našla sam nešta toplo iako ranjeno u tvojim riječima. Postala si mi redovna stanica u obilasku blogova, ali nipošto samo to. Postala si netko s kime sam mogla podijeliti i teške trenutke i netko tko će za mene uvijek biti tu... Neće me biti ...nemoj mi nestati...piši i budi tako iskrena i pažljiva osoba... Ne zaboravi....uvijek sam tu ..i kada me nema. Grlim i cmokić...

Anchica

layout for myspace



Anchi...od milja te zovem Anchica...nadam se da ne zamjeraš. Stvorenje malo.... budi mi nasmijana..ostani vesela. Nikada se ne daj tmurnom raspoloženju. Daj da te nađem nasmijanu s veselim postovima kada se vratim. Pazi na sebe malena.

Anchy

MySpace Layouts



Tebe i tvoj blog otkrila sam nedavno. No na prvi pogled sam u njemu našla nešto što me privuklo. Sviđa mi se kako slijevaš misli u zanimljive postove, kako otvaraš sebe i otkrivaš nam jedan novi svijet...i dozvoljavaš da te upoznamo kao jednu dragu i toplu osobu. Nadam se da ćeš pisati puno i da ćeš ostati tu...

Anoniman

blog layouts



Anoniman...ali iskreno nimalo anonimus u mom razmišljanju... Tebi ostavljam ovu djetelinu s četiri lista. Ostavljam ti ju da ti donese sreću i da ti da snage za svaki težak dan. Ta djetelina bit će ona moja ruka koju sam odlučila pružiti... i kada god ju zatrebaš bit će tamo. Sve znaš što ti je rečeno...a javi se kada budeš imao snage. Samo nemoj nestati...nemoj klonuti...ne želim gubiti drage ljude...


Bio jednom...

MySpace Layouts



Bio jednom jedan..po svemu poseban a najviše po svojim zanimljivim pričama koje nam je odabirao. Ti si onaj koji je uvijek znao odabrati prave priče ..priče s poukom. Hvala ti...


Malena Breakdown

MySpace Layouts



Malo moje hrabro stvorenje...znam da ti je teško, ali zapamti da glavu uvijek držiš gore. Budi kao mali suncokret i uvijek idi prema njemu ...prema suncu. Iako me neće dosta dugo biti želim ti ostaviti nešta što voliš....da ti na sekundu razveseli dan kada otvoriš svoju stranicu i vidiš ovog leptira. Pazi mi na sebe mila moja...znaš na neki ludi način doživila sam te kao mlađu sestricu na koju treba paziti. Grlim te i cmoknem...

Builderica...najjača i istovremeno najnježnija dama

MySpace Layouts



Draga moja....ne čitam te dugo, ali u ovo kratko vrijeme uvukla si mi se pod kožu. Istovremeno si jaka osoba koja uvijek može pružiti ruku i stisnuti ju, a drugim dijelom nježna žena koja krije toplu i divnu dušu. Drago mi je da sam te otkrila...da imam tu mogućnost pokloniti ti mali znak pažnje ovim putem. Ne mijenjaj se draga Builderice... Kissich i zagrljaj...


E Dida Dida...

MySpace Layouts



E Dida...Dida...ne daj se. Stavila ti upute kako postupiti s komentarima onih koji te dođu vrijeđati. Jednostavno htjela pokazati koliko su vrijedni toga... ne daj se Dida...svatko ima pravo pisati što želi. Svačiji blog je odraz njega...zato im lagano stavi ovo kao upozorenje što se dogodi kada khm khm po Didinom blogu ;)

Divna moja...slatka i nježna Elena

MySpace Layouts



Elena moja...tebe dugo već znam.... iako te nisam nikada u životu vidjela. U ovih godinu i nešta kako si kraj mene...dala si mi toliko toplih riječi...dala mi osmijeh i veselje. Raznježila me pjesmama...oduševila svojim riječima. No najbitnije... dala si mi priliku da vidim jednu divnu osobu koju smatram sebi bliskom i koju sam zavolila. Hvala ti Elena na svakoj riječi... pusa i zagrljaj tebi i tvojim anđelima...


Jedan anđeo – Fallen Angel Au


MySpace Layouts



Što dati anđelu slomljenih krila? Hmmm razmišljala malo o tome i odlučila mu dati drugog anđela da pazi na njega dok mu rane ne zacijele. Angle...nadam se da će ti se osmijeh vratiti na lice...da će sve loše ostati iza tebe a samo sreća krasiti dane. Ostani Angel...


Faraonn

MySpace Layouts



Kao što čarobnjak niže čarolije jednu za drugom...i stvara neke nove svjetove, tako ti Faraonne stvaraš pjesme...pune svjetla i sjaja. Nižeš ta mala umjetnička djela i kroz njih uvijek doneseš novu misao...ostaviš me u razmišljanju. Stvaraj svoje čarolije i dalje...niži pjesme...i poklanjaj ih svima onima koji te rado čitaju...


Učiteljica Feby

myspace layout



Feby...toliko zanimljivih postova, toliko toga mogla naučiti. Donosi daleke krajeve i približava me tome nepoznatom. Otkriva nam detalje koje nismo znali a sve to obavija velom svoje osobnosti. Svaki post novo je putovanje u daleku zemlju koju nam otkrivaš ti Feby.. hvala ti ...osmijeh ostavljam


Zlatnog oka...zlatne duše – Goldeneye

MySpace Layouts




Polako i tiho zlatna prašina pokrila mi je prste. Tamo je dospijela od prebiranja po riječima punim topline, pažnje i razumijevanja. Čitajući zlatne priče i stvarajući slihe od tankih sjajnih niti..uplelela sam se u svijet Goldya..njegove Goldice i malog Goldicha. Teško je nekada pronaći prave riječi Goldy...pa sve što ću ti reći je hvala na zlatnoj prašini koju doneseš na moj blog i hvala na zlatnim slovima koja zrače životom. Neka ti svaki dan bude zlatan...


Hera ili Hera Hera

MySpace Layouts




Smiješni postovi puni optimizma...nježne pjesme pune osjećaja...zanimljivi događaji gledani iz jednog bistrog oka...sve je to Hera. Uvijek posebna, uvijek neobična... ali jednostavno ...ma baš svoja ...jednostavno Hera


Hope ili jednostavno ...nada...

MySpace Layouts



Draga Hope....poput ove duge donosiš nadu, vraćaš smješak na lice i daješ snagu svojim riječima. U svakodnevici ima puno loših stvari...zato se uvijek rado vraćam tim riječima....i nalazim nešta lijepo i iskreno. Zato ostani ono što jesi...i nosi nadu u svojim riječima...

Izgubljena...ili se samo sakrila?

MySpace Layouts



Izgubljena ..ali uvijek rado nađena. Draga osoba s puno lijepi stihova. Nerijetko se nađem u tvojim riječima. Pronađem dijelić sebe u nekom drugom. Poseban osjećaj je vidjeti da je netko složio tvoje zbrkane misli u jednu predivnu pjesmu... Lijepo je čitati te...lijepo je nalaziti te ...


Ja...

layout for myspace



Netko sasvim novi u ovom mom blog svijetu. No jednostavno za neke ljude imate osjećaj...da vrijede...da pišu iskreno i da ih vrijedi pratiti. Jedan od njih je pred vama... fragmenti života u riječima jednog Ja...


Jahač oluje

MySpace Layouts



On je taj koji slika...i unosi dašak mora u ove kontinentalne dane. Nikada ne znam što ću kod njega naći...ali uvijek je nova slika koja dozvoljava mašti da stvori priču. Ne priča puno... hmm...ali opet jedna slika govori više od tisuću riječi. Gledajući tako...ostavlja nam tisuće i tisuće lijepih riječi..


Draga moja Katya

MySpace Layouts



Katya srčeko....tebe znam od kada znam i Elenu. Vas dvije ste od prvog dana ugrabile dio mene i zadržale ga do danas. Divna si....nježna i meni jako draga. Uvijek se rado vraćam tvojim riječima...i zahvalna sam ti za sve lijepo što si mi poklonila. Svaka riječ je bila mali poklon jer znam da je bila iskrena. Katya čuvaj sunčeko u sebi i ne mijenjaj se mila....čuvaj osmijeh u sebi...osmijeh u srcu. A ja...ja te mila moja jako grlim i dajem kissekich...


Leti leti i svijetli...moja Krijesnica

MySpace Layouts



Leptiriću...svjetleći letpiriću. Tako ja tebe doživljavam. Draga duša koja je svojim krilima dotaknula i mene. Leti lagano i gdje god prođe ostavi neizbrisiv trag. Krijesnice...sunce je tu za tebe.. da ti pomogne da napuniš svoju malenu lampicu i svijetliš i onda kada je svuda oko tebe mrak. Ako ikada usfali snage za upaliti to malo svjetlo samo doleti... tu sam. Grlim ..kisss...


Ledynada

MySpace Layouts



Jedna nova osoba koju sam nedavno otkrila...i nisam požalila. Stihovi od kojih mi misli pobjegnu daleko... Ledynada je jedna od vas kojima ću se vratiti kasnije...i uživati u tome. Piši i daj nam da uživamo...nemoj nestati...



Lokalpatriot...čovjek sa zlatne zemlje

MySpace Layouts



Netko koga sam upravo dodala među meni drage blogere. Netko iz moga kraja..koga nažalost nisam stigla previše čitati...no onaj kojega ću pratiti kada se vratim. Za sada mogu reći samo...da ima onu dušu...da ima one prave riječi. U samo dva tri reda dotakne...uhvati. Veliki pozdrav...



Crnu boju je stavio preko srebrnog lica...Lost Soul Azathoth

MySpace Layouts



Lost Soul...a što li tebi reći. Tvoj blog nastao je na isti dan kada i moj. Od prvog dana nastanka tu si...i drago mi je da si izdržao pored mene ovakve... ;) Kada bi te trebala predstaviti rekla bi da si jedna dobra, kvalitetna, umjetnička topla i iskrena duša. Pišeš pod velom crnine i suza...a nerijetko ti krvavi trag ostaje na papiru. No želim da svi znaju da iza toga crnila i iza te tuge stoji i osmijeh...da stoji jedna dobra i vedra osoba...koja uživa u suncu i druženju. Želim da znaju da je crnina samo veo kojim skrivaš srebrno lice od svijetla dana... Ups...vidi razotkrila sam te ;) Znam da nećeš zaboraviti i nestati... pazi se...kissich p.s. šaljem ti jednu ovakvu sa slike da pazi na tebe ;)


More nade...

MySpace Layouts



Možda nisi dugo tu...no vrijediš i drago mi je što sam te otkrila. Mislim da ću puno toga pronaći na tvom blogu. Ostani takva kakva jesi i piši...kada se vratim dolazim vidjeti što sam propustila ;) Uživaj...


Draga mi Morenza

MySpace Layouts



O ti vedri duše ;) Vesela si i vedra...kada treba bez dlake na jeziku no uvijek na mjestu. Zračiš optimizmom i vedrinom...naprosto ne mogu da se ne osmjehnem kada čitam post. Posebna si i čuvaj to...meni od prvog ttreena zapela za oko ta tvoja jednostavnost i toplina...a sve kroz smijeh. Draga Morenza kissek

Draga moja i divna Mysteries

MySpace Layouts



Nježno moje dobro...ma odmah pošaljem jedan zagrljaj. Hvala ti na divnim riječima...koje si poklonila kako u komentarima, tako i u svojim postovima. Nevjerojatna si...i u svom sivilu koje te snađe nađeš tople riječi...nađeš način za otvoriti dušu i podijeliti to s drugima. Jednostavno si blizu...blizu iznutra. Grlim i kissiche saljem


Orfeya

MySpace Layouts



Nedostajala si kada te nije bilo..no vratila se jednako lijepa i jednako svjetlucava. Tvoje pero ostavlja sjajan trag na papiru a riječi uvijek nađu put do ljudskog srca. Drago mi je da si tu...


Draga moja morska princeza Reina...

MySpace Layouts



Reina...jedna od meni posebno dragih osoba ovdje. Netko koga čitam s veseljem...i zbog čije boli nestane osmijeh s lica. Mila moja...nadam se da će tuga napustiti tvoje lice i srce. Da ćeš se brzo vratiti svojim vedrim duhom i riječima obasipati ove stranice. Volila bi da mogu pomoći i barem stisnuti ruku... vratiti osmijeh ...da...tebi jer si nezamjenjiva. Veliki zagrljaj i cmokić...


Sami snovi...

myspace layout



Sanjiva zemlja jedne djevojke...koja u prolasku životnim putem ostavlja trag na ovom imaginarnom papiru i dijeli s nama ono lijepo i ono loše. Imaš zanimljive postove...pisane tako da se lako primaju, lako usvajaju. Ti si nešta novo tu u mom blogosvijetu i nadam se da ćeš se zadržati toliko da te mogu bolje upoznati...


Jedna drugačija sjena...sjena sjete...

blog layouts



Prekrasni stihovi umjetničke duše. Ljepota riječi prožeta iskrenim osjećajima...ne može proći nezapaženo. Do sada sam pročitala dosta toga....i jedno je ostajalo isto...uvijek je na tebi jedinstven način opjevana sjena, tuga,svjetlost i toplina.


Donosi smijeh ...Starosjedilac

MySpace Layouts



Ti si jedan od onih koji znaju izmamiti osmijeh, s vedrim tememama. Pišeš toliko lijepo i jednostavno da je užitak čitati te. Nedavno otkriven, ali već redovna stanica na putu oko blogo svijeta Tako će i ostati jer eto...volim ljude vedre naravi...ljude s osmijehom.


Vrijedni suprugoljubac

MySpace Layouts



Eh da...nikako ne mogu odgonetnuti je li moguće da postoji muški stvor koji se baš TOLIKOOOO jakoooo brine o ženama i ženskim pravima. I voljno bi im ukinuo radne obaveze te ih zamijenio u kući i svim kućanskim poslovima hmm.... Da to je naš suprugoljubac. Ako si stvaran i ako je to sve istina....svaka čast. Pomaži i dalje svojoj dragoj i olakšaj joj dane ;)


Umoran...umoran sam prijatelju umoran....

MySpace Layouts



Umoran....samo imenom. Jer neumorno stvaraš prekrasna djela. Ono što neki pokušavaju dočarati riječima...ti donosiš u slici. A svi znamo da jedna slika govori više od tisuću riječi. Talent koji poštujem jer ga nemam nimalo...sva moja likovna umjetnost spada pod riječ apstraktno hehe jer nitko osim mene ne zna šta je to trebalo ispasti. Zato umorni kolega.....cijenim i poštujem taj talent. Slikaj i dalje te nas uveseljavaj prekrasnim slikama. Veliki pozdrav ti.,.. p.s. nemoj samo nestati nikuda dok me nema ...to ne.


Zločesta dušica koja nije zločesta

MySpace Layouts



Zločesta dušice....nadam se da uživaš sa svojom obitelji mila. Nadam se da ti dani prolaze u veselju i igri s djecom. Eto to su moje želje tebi. Iako te nema na netu često...ne ide sam tako zaboraviti te. Niti pokušavam. Čekat ćem izvještaj podrobni o tome šta si radila ovog ljeta. ;) još ću ti samo reći...ne nisi uopće zločesta hehe pa se ljuti koliko hoćeš...grlim i šaljem kissek

Jedno malo zrno gorušice a slatko...

MySpace Layouts



Gorušice draga. Kako opisati tvoj blog. Može se u puno puno riječi...ali sve bi bile na temu divan...topal..ljudski...nježan...nosi nadu...daje utjehu...pruža ruku. Iznimno draga i dobra osoba...ona koja zna unijeti svijetlost. Ti nosiš snagu u sebi i dijeliš ju s onima kojima usfali...hvala ti. Zagrljaj šaljem i dajem cmokich


Ona nije samo broj...2911...

MySpace Layouts



Hej ti draga djevojko. Danima sam čitala tvoje postove. Vidjela sam i sreću i tugu u «tvojim očima»...osjetila tužne riječi i nasmijala se onim simpatičnim i veselim stvarima. Unijela si nešta novo kako svojim kreativnim blgoom....mora se priznati imaš talenta....kako svojim riječima. Jednostavno rečeno ..prava umjetnička osjećajna dušica. Veselim se unaprijed onome što ću sve vidjeti kod tebe kada se vratim. Pozdrav veliki i kiss..


I onda netko...preko veze kako bi rekli...El loco...


A šta da tebi kažem ha? Hehehe najbolje da šutim jelda. Jer tišina nekada kaže više od svih riječi. Jedno je sigurno..znaš šta mislim. To je već puno. No eto nacrtat ću ti nešta...dvije slike...a ti ćeš ih shvatiti sigurna sam na pravi način. Ako ne bude jasno...uvijek možeš tražiti pojašnjenje. Ali eto reći ću ti ipak jedno...hvala ti što si tu... i kada sam sretna i kada sam nemoguća i kada sam luda (a to je 99% vremena) i kada mi nije ni do čega... i što ne možeš izgubiti...ili bolje rečeno što vjeruješ u to. Kissss

MySpace Layouts



MySpace Layouts



Na kraju svim prolaznicima...dragim ljudima...Achinim gostima...

Svima vama koji ste ovdje zalutali..slučajno se tu našli...naletili doletili odletili...i oni koje ću od vas čitati. Svima vam, gore nabrojenima...kao i ovim dragim ljudima koje još nisam upoznala...ali baš svima ostavljam sljedeće misli:

Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi. (nepoznati autor)

Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg cvijeta na svijetu. (Henryk Wiegeland)

Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti.(arapska)

Koliko god bile velike suprotnost među ljudima, one su u biti ipak nešto sporedno. Ono što nas dijeli, u usporedbi s onim što nas združuje, bezgranično je sitno. (Dominique Pire)

Jedno stvarno bogatstvo je bogatstvo duše, ostala su dobra podložna velikim gubitcima. (Lukijan)

"Ljubav je svrha života (ali nikada nije svrhovita), nagrađuje svim radostima i slastima! Ljubav je blago života (koje se stalno troši, a nikada ne potroši) koje se oplođuje davanjem, a gubi čuvanjem! Ljubav je nagrada života za darivanje;iz svoga nesretnoga srca brine ukloni! Oh, kad bih tek jednom okusio ljubavne slasti, volio bih živjeti jer bih živio da bih volio!"

MySpace Layouts



- 11:01 - Šapni mi... (73) - Nije potrebno... - #

02.05.2006., utorak


...samo još jedna predstava...
Image Hosted by ImageShack.us


Kako ovaj klaun ima širok osmijeh...
Javlja se svakim izlaskom na pozornicu
I blješti sjajem cirkona
Vrijeme je ..požuri se klaune...

Stavi loptu pod noge i balansiraj
Bacaj vatrene kugle u zrak...ma žongliraj...
Vrti se i uveseljavaj publiku.
Pravi salta i krevelji se
zabavi publiku klaune...
platili su da te vide.
Budi uvijek nasmiješen....
smiješ padati, stalno se spoticati
smiješ puzati i grebati po tlu gubeći ravnotežu
nitko ti neće pomoći...
zašto uvijek gledaš u publiku klaune?
Nikada se pravila u cirkusu promjeniti neće
uvijek ćeš padati a mi ćemo se smijati
...jer klaune zato si tu...

Samo jedno klaune ne smiješ...
i zapamti to noćas dobro...
Nikada ne smiješ pokazati plavi trag koji kriješ ispod oka...
Jer publika je platila tvoj osmijeh...tvoje klaunovsko odjelo...
tvoje šešire i šarenilo...
Zapamti publika voli klauna...a ne tebe...

- 22:11 - Šapni mi... (26) - Nije potrebno... - #

30.04.2006., nedjelja


...moj dan...
Image Hosted by ImageShack.us


Danas je taj dan. Kažu to je bio moj dan. Sada sjedim i pitam se kakav je to dan bio? Nimalo drugačiji od drugih? A je mrvicu... za koju formalnost drugačiji.
Znam, prošli post propovijedala sam osmijeh i veselje. Ne odustajem od toga ali danas ću sakriti osmijeh na tren.. samo na sekundu i dozvoliti si da budem slab čovjek kako kažu neki.
Teško je shvatiti da svijet nije bajka, da ljudi nisu dobri, da glume da im je stalo. Ili da smo im neki izazov ili igra u kojoj po svaku cijenu žele pobijediti. Teško je shvatiti to. Teško je shvatiti da se ne sjete... teško je shvatiti da nisi bitan... čak ni taj jedan dan. Koji dan? Ma jedan dan...ništa bitno ...
Sjedim sada u sobi a moji se pitaju zašto sam tužna jer nemam apsolutno razloga za to. Tužna sam jer sam shvatila da sam ostala bez nekoliko osoba. Da.... ostala sam bez njih...ne svojom voljom... oni su otišli. Iako su tu. Da...zanimljivo zar ne? Kako su mogli otići ako su tu? Otišli su... daleko su....jer danas sam shvatila da nisu ni bili tu....bili su tu jer sam htjela da budu tu ...ali nikada iskreno nisu bili tu. Šta sam im značila nije ni bitno... bitno je da sam otvorila oči..... nažalost to je moralo biti baš danas... Nisam očekivala puno...dvije riječi bile bi dosta. Samo dvije riječi bile bi dosta....riječi i osmijeh na licu...ali nekada su i dvije riječi previše? Jesu li?
Nisam ostala bez svega...ima nekoliko osoba koje su danas sjedile pored mene...čak me i nasmijale onako od srca..i njima sam zahvalna. I bit ću im zahvalna jer su takvi kakvi jesu. Jer su uz mene i kada nisam zabavna i vesela. I kada u mojem smješku vide tu prigušenu sjetu pa se nasmiju i stave mi ruku nna ruku znajući da samo to trebam. Da...sretna sam i tužna odjednom..ma skroz luda zapravo. Znam...
Onima koji su danas otišli.... što im poželiti...ništa drugo osim lijepog života i sreće. Nažalost neću biti tamo da to vidim...jer imam jednu manu...kada odem iz njihovih života neću se više vratiti...
Sretan ti tvoj dan Acha ....dan kada si puno toga naučila...

- 20:20 - Šapni mi... (21) - Nije potrebno... - #

27.04.2006., četvrtak


... priča o osmijehu koji je pokidao paučinu...

Image Hosted by ImageShack.us

Danas otvorite oči, nasmijte se od sveg srca. Zagrlite one koje već dugo niste, nasmijte se prolazniku. Začudit ćete se koliko će vam njih uzvratiti osmijehom. Neka tmurno nebo nad gradom zamijeni sunce u očima. Ni jedna vremenska nepogoda to sunce ne može otjerati. Danas neka bude poseban dan. Dan za ljude. I to ne odabrane ljude. Treba biti dan za sve ljude...za nas....

Otvorila sam oči i vidjela koliko toga lijepog propuštam kada dozvolim oblacima da mi pokriju misli. Koliko toga sakriju magle i paučina te koliko se udaljavam od svega što volim. A volim puno toga. Volim se igrati s klincima.. koje znam i koje ne znam. Obožavam pse....i skupljam ih ko mačka mačiće...malo malo neki za mnom doluta na besplatan objed. Volim se igrati sa svojim malim princom...mojim lijepim psićem...nježnim poput laneta..zaigranim kao da je štene, iako je sada već psić u godinama. Volim i svog susjeda bijelog zeca. Da, nemojte se čuditi moj susjed ima predivnog bijelog zeca kojeg kradomice hranim mrkvom i koji me prepoznaje po glasu i trči ko blesav kad ga zovnem... umiljat je i meden...veseli me.
Volim šetati satima po sunce i gledati leptire kako idu s cvijeta na cvijet. Obožavam svoj divan grad uz rijeku i kavicu na promenadi. Nema mi ništa ljepše od gledanja zalaska sunca na mom slavonskom nebu.. kako se polako spušta i oblači u crveno našu princezu Dravu. I volim ljude, volim ljude koji ukrašavaju moj život. Volim ih i kada me povrijede. Čak i onda kada moje srce pokidaju napola...ne mogu nestati iz srca. Ne mogu im ništa drugo reći osim da ih volim. Čudna sam biljka kažu mnogi, ali jedno je kod mene jasno..kada volim..onda volim.. nema rezerve..nema granica. I zato, baš zato što ih volim odlučila sam biti sretna, kako bi mogla usrećiti i njih. Danas će biti taj dan, dan za mene, dan za njih, za sve vas.

Da...danas neka bude dan za ljude. Uživajte danas u svemu što volite. Nasmijte se onom nepoznatom čovjeku s početka priče i gledajte mu oči. Jer oči govore sve. Kažu da su ogledalo duše.. jesu. Oči ne znaju ništa sakriti. I imaju pravo oni koji uspoređuju oči s zrcalom duše i najvećom istinom. Zato gledajmo ih u oči, gledajmo ih danas.. zauvijek u dušu.
Kada kažu da je naš život poput vlaka...to je istina. Jedna lijepa ali i tužna istina. U naš život kao u taj vlak ulaze mnogi. Neke upoznamo, neki sjede u tom vlaku tik pored nas, a neke ni ne vidimo. Najveća tajna tog vlaka je da nikada ne znamo kuda ide i koga ćemo sve pokupiti na brojnim stanicama života. Ne znamo koliko će nam netko značiti i što će unijeti u nas. Ne znamo kada moramo izaći a isto tako ni kada će nas naši suputnici napustiti. Znamo samo da naš vlak ide...nezaustavljivo...i iz dana u dan smo na putu. Zato trebamo naš vlak, naš život ukrasiti onim lijepim sitnicama koje «život znače». Nasmijte se danas... nasmijte se i ako ste toliko usamljeni da mislite da nema nikoga. Nasmijte se tom nepoznatom čovjeku koji stoji na stanici pored vas i čeka autobus. Jer možda baš on uđe u vaš vlak i oboja vaš život nekim novim bojama. Nasmijte se njemu...i čuvajte taj osmijeh. Kako bi to netko meni drag rekao...čuvajte osmijeh u hercu... ;) i samo gassssss.... ;)
Danas je dan za čovjeka.. danas je dan za vas. I danas smijehom uljepšajte dan jedni drugima i otjerajte oblake. Jer jedan osmijeh.. samo jedan jedini ..iskreni i mali osmijeh može promjeniti cijeli život i učiniti ga velikim i bogatim..

Osmijeh za vas...


Image Hosted by ImageShack.us


- 16:08 - Šapni mi... (18) - Nije potrebno... - #

...borba u paučini...
Image Hosted by ImageShack.us

Hodam i padam,
sjedim i ljuljam se,
tražim ogradu, ali svaka je prozirna
nestaje poput dima.
Držim ruke od stakla,
koje redovno pucaju i kidaju mi dlanove.
Ne žalim priznati
ali teško mi je obrisati kapljice s lica
ne mogu sama.
Ne mogu si zaviti ruke,
ne mogu okupati tijelo.

Magle se ovijaju oko nogu,
a vjetar tužno zavija oko glave.
I kao da je sve jedna crna bajka,
svijena od paučine
koja se lijepi za kosu i polako me svija u kukuljicu.
I što se više opirem i što se više čupam iz nje
samo me jače stišće
polako mi nestaje snage.
spava mi se...

Ne smijem zaspati,
ne smijem se predati,
paukovi samo čekaju to.
samo čekaju da zaviju još jednu kukuljicu
i stvore još jedan kip srama.

Sada zovem iz kukluljice,
zovem bez i jedne jedine riječi.
Možda će čuti oni što šetaju vani,
možda će se okrenuti oni koji mirno spavaju,
konačno se probuditi i pružiti ruku...

- 11:40 - Šapni mi... (6) - Nije potrebno... - #

10.04.2006., ponedjeljak


Mjesečina
Image Hosted by ImageShack.us


Hodam po oblacima
Daleko sam od tla koje mi je izranjavalo stopala,
zaprljalo moje bijele haljine.
Daleko sam od vjetra koji je rezao kožu
nemilice šibao lice
ostavljajući duboke tragove na njemu.
Nema više ni onih opasnih kiša
koje su svojom gorčinom obilježile put niz obraze.
Nema više drhtavih ruku u noći
ni tihe strepnje zbog neispunjenih nada
zbog iznevjerenih očekivanja.

Sada me u okrilje uzela blistava mjesečina.
Ona koja tiho pjevuši svake noći
koja zove sve one kojih nema,
one koji su izgubili put.
Ta divna mjesečina vodi me u okrilje Neba,
u zagrljaj nježnog lahora koji liječi rane.
Vine me u naručje zvijezda vodi me zagrljaj Mjeseca,
grije me svojom hladnom bijelinom
Dok vrijeme prolazi i lete sati
bijela haljina ponosno sjaji.
Čuje se samo tiho šuškanje svile
popračeno žuborom vode koja tiho bdije.
Nikoga nema ...nikoga više,
Tek me jedna žabica gleda kako plešem sama
gleda i suzu krije.

Sve je tiho, a noć kao da bježi,
ja stojim na obali rijeke i opet se smiješim.
U ruci držim bisera dva
poskakujem od sreće sva
jer noćas sam ja bila mjesečina.

- 15:37 - Šapni mi... (47) - Nije potrebno... - #

07.04.2006., petak


...kada boli...

Image Hosted by ImageShack.us

Kako smo nesvjesni ponekad bitnoga. koliko smo puta nesretni svim i svačim a ne vidimo da je najbitnije ono u nama...da nam je najbitnije nase zdravlje. Da...i sama sam to radila. Mislila sam da mi ništa ne može krenuti po zlu. Da...to sam vjerovala...dok se nisam našla u bolnici. Sati infuzije zbog općeg kolapsa organizma. Izgubila tekućine na sve strane...iz pristojnosti ne želim objašnjavati. Sati provedeni u promatranju kapljica iz infuzije kako se slijevaju niz tanku prozirnu cijev. Više od nekoliko upaljenih rna od igle i bolovi koji opominju. Zadala sam brige mnogima kojima sam draga. Uplašila sam i samu sebe...jer sam u jednom trenutku prije odlaska u bolnicu osjetila kako je to kada više ne možeš ni ustati sam. Samo sam ležala i piljila u strop u nadi da ću se probuditi i da je sve samo šala.
Sada je bolje.... 11 doza infuzija i ne znam koliko tableta i injekcija je učinilo svoje. Na nogama sam....brzo se umaram doduše ali opet sam tu ja. Ona koja može ustati sama. ona koja će od danas morati više paziti na svoje zdravlja ako se ne želi vratiti u bolnicu. Ona koja će od sada znati šta znači kako je imati konstantnu prijetnju da se ovo vrati....a rekli su da ako ne budem iznimno oprezna može. bilo kada i bez najave.

Ovaj post sam odlučila napisati samo kao malo upozorenje svima. Nemojte zaboraviti na sebe. Volite druge, napravite sve što možete za njih, ali nemojte ići preko granica mogućnosti. Nemojte mučiti svoje tijelo i ponavljati si u glavi da vas taj brzi tempo, taj stres i rastrganost neće stići. hoće...a onda stvari postaju ozbiljne...jer kada dodjete do faze da se ne možete više ustati...kada ostanete nepomični i gledate u strop...shvatite šta je bitno...shvatite ono što sam shvatila i ja...da je najbitnije ostati na nogama.
- 20:28 - Šapni mi... (24) - Nije potrebno... - #

02.04.2006., nedjelja


Slatki veo života nazvan san
Image Hosted by ImageShack.us

«Ljudi su sazdani od snova».
Ti su snovi poput obala spasa,
poput svjetla koje rasvjetljava mrak života.
Taj mrak je dubok, i iz dana u dan proždire čovjeka.

Snovima se hrane ljudi jaki,
A u njima žive ljudi nagriženi,
Nemoćni...invalidi života.

Nevažno je hoće li se spasonosni ostvariti
ili će ostati poput plinovite iluzije
na površini burnog mora života.
San će uvijek biti san...

I što nam na kraju ostaje....
samo sanjati...
snovi su ipak snovi...
slatki u gorčini buđenja
nedodirljivi našoj svijesti.
Jednostavno
snovi su ono što nas čini ljudima...

- 11:11 - Šapni mi... (13) - Nije potrebno... - #

27.03.2006., ponedjeljak


Crvena ruža...
Danas donosim jedan svoj stariji tekst. bio je objavljen na mom starom blogu i neki od vas ( vi malo "stariji") ste ga već pročitali. Zašto se ponavljam? Samo zato što mi taj tekst puno znači.... dio je mene koji ne želim pustiti zaboravu i želim da je tu.
To je tekst o ruži....o ljudima.... o tvrdoglavosti. Taj nam je tekst nagrada i opomena....opomena da nikada ne pustimo da odu. Pustite da vas vole i volite...

Image Hosted by ImageShack.us

Zazvonio je telefon. Dugo je zvonio. Konačno se javio.

On: Halo
Ona: Bok.. ja sam. Dugo se nismo čuli..jako dugo.
On: Ne mogu vjerovati da si to ti... ali prepoznajem ti glas da.
Ona: Da predugo... predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj. Ni samane znam kako sam se na to natjerala sada.
On: Da...
Ona: Našla sam tvoj novi broj na informacijama...sva sreća pa nema puno muškaraca s tvojim imenom.
On: (tišina) ..kako to da si nazvala...?
Ona: (tišina) pa htjela sam te čuti... vidjeti kako si?
On: Nakon toliko vremena da me pitaš kako sam... dobro sam.. ide nekako.. živi se dan po dan. A ti?
Ona: Dobro sam...
On: Lažeš...osjetim ti po glasu..nikada nisi znala lagati.
Ona: Tebi ne...
On: Da to je uvijek valjalo kod nas.. barem se nikada nismo lagali.
Ona: Znaš... (tišina)..nemam pravo to pitati ali... jel se sjetiš kada mene?
On: (tišina)
Ona: Ne moraš odgovoriti.. postavljam pitanja bez smisla...previše je vremena prošlo imaš svoj život..
On: ...naravno da se sjetim...i nekada poželim da nije tako..ali uvijek je isto.
Ona: Pitam se zašto sam to napravila..zašto sam te otjerala od sebe .... nikad mi to nije bilo jasno... možda sam se previše bojala da ćeš biti kao i svi drugi.. da ćeš i ti otići na kraju... pa sam te potjerala...tjerala te a samo sam htjela da ostaneš
On. I ja sam htio samo to..ostati...
Ona: Ja sam kriva za sve...
On: Ne nisi ti kriva... i ja sam prebrzo digao ruke od tebe.. otišao ponosno muški.. da bi sada sjedio sam i razmišljao o tome kako je moglo biti da sam ostao.
Ona: (tišina ) i kako si ti jesi oženjen? Imaš obitelj?
On: Nemam..Oženio se jesam.. ali nakon dvije godine sam se i razveo. Bila je dobra, draga..sve mi je želje ispunjavala, ali ju nisam volio. Trudio sam se zavoliti ju ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguće pa sam ju pustio da ode... Sada se udala ima dvoje djece i sretna je.
Ona: A ti živiš sam?
On: Da .Živim sam..naučio sma se na to.. navikne se čovjek kada mora.
Ona: Da..navikne se čovjek...
On: A što je s tobom?
Ona: Ja sam sama..uživam kao i uvijek.. dobro je...
On. Nikad se nećeš promjeniti...ali nisi sretna.
Ona: (tišina)
On: Ne moraš mi to reći..znam te toliko...mirnija si nego što si bila prije...
Ona: Pa eto bilo je vrijeme da i ja malo odrastem...
On. Da, tko bi rekao da ćeš i ti jednom odrasti i biti ozbiljna žena...
Ona: Da..morala sam i ja malo odrasti.
On: Znaš često sam razmišljao o ovome... sanjao da ćeš nazvati..da ćeš se pojaviti negdje...onako iznenada. Zamišljao sam kako ću biti retan ako te opet vidim ili čujem
( tišina)....i jesam sretan ..ali sam istovremeno i potišten..
Ona: Zašto?
On: Zato što mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro...promjenili smo se... nismo više djeca..nismo više tako mladi i puni poleta...u stanju mijenjati sve.
Ona: znam.. znam da nije više isto..ali..
On. Nema tu ali više... znaš to i sama .. ne moram ti to ja govoriti... odrasli smo...
Ona: (tišina) znači kad... znači kad spustim slušalicu...
On: Nećemo se više čuti da... neću te zvati a nećeš n ti mene... samo bi se povrijedili još više.
Ona: znači nećemo se ni vidjeti...?
On: Nećemo..to je bolje za nas oboje... bolje da te ne vidim...
Ona: Htjela bi te vidjeti...
On: Nije stvar u tome da te ne želim vidjeti..želim to više od svega... ali znam da ne smijem . Tako bi samo povrijedio sebe a i tebe...
Ona: Znam.. (tišina)
(tišina)
On: Nisam te zaboravio..niti ću to ikada napraviti...znaš to.. nikada te neću istjerati iz svog srca..niti iz svojih misli..tamo ću te čuvati dok sam živ.
Ona: (tišina) ali...
On: I nemoj se sada pitati zašto... nemoj jedina.. tako je moralo biti. Sada bi najveća pogreška bila vjerovati da možemo nastaviti gdje smo stali prije 12 godina...
Ona: Ne mogu dalje..od onda? Od onog dana...
On: Znam...
Ona: Nsam htjela da budeš nesretan.. oprosti mi...
On: Nisi ti kriva... ne možeš se krivit što sam te zavolio..previše zavolio. Nisi ti kriva što ne mogu voliti drugu... jednostavno je tako..
Ona: (tihi jecaj)
On: Draga vrijeme je da se pozdravimo..i da završimo s ovom mukom... molim te napravi to zbog sebe i zbog mene.. nećemo se više kažnjavati.. dobro?
Ona: (tihi jecaj) ...nemoj... nemoj spustiti slusalicu..molim te...
On: (tišina)..nemoj plakati....
Ona: (tihi jecaj) ...volim te...
On: I ja tebe.. ali ne možemo ovako..ne možemo si opet otvarati stare rane.. nemoj.. nemoj misliti više na to..živi život...živi i sjeti me se kada spavaš... tamo možemo biti zajedno. Tamo te čuvam svake noći..tamo imamo 22 godine i ništa nam se ne može dogoditi.
Ona: Ne želim ovo... ne želim da nestaneš...
On: Znam.. ni ja to ne želim ali znam da je to najpametnije.. a znaš i ti.. samo što sada ne želiš to priznati..
Ona: Ne mogu poklopiti slušalicu...
On: Onda ću ti pomoći još ovaj puta voljena.... pozdravit ću te... i reći ti da ćeš mi uvijek biti u mislima i srcu... živi srećo moja.. živi... volim te...
(spuštena slušalica)
Ona: ...jecaj...i ja tebe volim.... jecaj...

Prošlo je 40 godina. Nisu nikada više razgovarali niti su se vidjeli. Onda je on umro. Na njegovoj ploči u donjem desom kutu stajalo je malo ugravirano srce, a pored njega riječi: Ovo je srce pripadalo samo njoj. Pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora. Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala sijeda starica i tiho plakala. Suze su klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah je bio jedino što je bilo toplo. U naboranim rukama je držala jednu crvenu ružu. Dugo je tako nepomično klečala.. zatim se nagnula poljubila ružu i stavila ju na grob. Otišla je polako u daljinu...polako..polako... kao da ne želi otići. Svaka je godine dolazila na taj dan i nosila ružu. Uvijek bi se zadržala kojih 15 minuta i opet nestala. Jedne godine starica nije više došla..nije bilo starice..nije bilo više ruže...samo prazan grobak i snijega na njemu. No te noći zvijezde su posebno jako sjale... sjale su jer nije više bilo tuge..jer su konačno bili zajedno, tamo gdje su jedino mogli biti sretni zajedno...u vječnosti..

- 11:50 - Šapni mi... (29) - Nije potrebno... - #

15.03.2006., srijeda


tiho tiho šapuće mi more
Image Hosted by ImageShack.us

Dođi....dođi.... čekam te.

Tiho mi šapuće,
Vrijeme je da krenem,
Da mu se pridružim i ovaj puta.
Vrijeme je da posjetim svoju ljubav,
moje divno plavetnilo.

Sve glasnije me zove moje more...

Opet ću uroniti u plavu dubinu,
opet će me okupati sunčeva koprena
Zlatna koprena prosuta po površini.
Nježno će me ljuljati valovi
kao da me uspavljuju
Tiho tiho šaptat će mi more
Pričati mi najljepše priče,
opet ćemo biti jedno,
Spojeni...bezbrižni.

Dođi...požuri se...

Glas mora je u meni.
Kažu more bući...hući,
Ne ...more pjeva..ono šapće najslađe riječi
Samo ga treba čuti, htjeti čuti.
Treba znati sjediti na obali mora,
znati sjediti s njim, a ne daleko od njega.
Treba ga znati dodirivati prstima nježno da se nasmije,
da zažubori od veselja i zaigranosti.
Nauči igrati lovice s valovima
nježno ih špricati, lagano ih milovati po pjeni na obrazima.


Dođi... zavodljivo se nasmijalo more...

I osmijeh mi je na licu jer ga vidim jer sam tu.
Tu sam i mogu zagrliti svoje divno more,
Mogu se nasmijati i poljubiti najdražeg prijatelja,
utopiti tugu u njegovoj duši.
Mogu se prepustiti njegovim valovima
dozvoliti im da skinu sve sa mene,
svaki trag težine, svaku kaplju znoja,
drhtaj iz tijela, sjenku iz očiju.

Treba se nasmijati, samo se pustiti toj ljepoti
Prihvatiti ju srcem i dozvoliti joj da udje u nas.
Tako i samo tako ja uvijek čujem šapat mora,
Kada me nježno zove njećno i divno,
Najljepše plavo moje... more moje...


- 11:05 - Šapni mi... (38) - Nije potrebno... - #